SADRŽAJ
Uobičajena primena
- Umanjuje bol kod artritisa u kombinaciji sa glukozaminom i hondroitinom
- Ishrana bogata manganom pomaže u smanjenju simptoma PMS-a
- Pospeušuje rast dece koja imaju nizak nivo mangana što je čest slučaj u zemljama u razvoju
- U kombinaciji sa drugim mineralima pomaže kod osteoporoze
Povezani proizvodi
Šta je
Mangan je mineral koji je prisutan u malim količinama u organizmu. Nalazi se uglavnom u kostima, jetri, bubrezima i pankreasu. Ovaj mineral pomaže telu da formira vezivno tkivo, kosti, faktore zgrušavanja krvi i polne hormone. Takođe igra ulogu u metabolizmu masti i ugljenih hidrata, apsorpciji kalcijuma i regulaciji šećera u krvi, neophodan je za normalno funkcionisanje mozga i nerava.
Mangan je komponenta antioksidacijskog enzima superoksid dismutaze (SOD) koji pomaže u borbi protiv slobodnih radikala. Slobodni radikali se prirodno javljaju u telu, ali mogu oštetiti ćelijske membrane i DNK. Oni mogu igrati ulogu u starenju, kao i u razvoju niza zdravstvenih stanja, uključujući srčane bolesti i rak. Antioksidanti, poput superoksid dismutaze, mogu pomoći u neutralizaciji slobodnih radikala i umanjiti ili čak pomoći u sprečavanju nekih šteta koje uzrokuju.
Nizak nivo mangana u organizmu može doprineti neplodnosti, malformaciji kostiju, slabosti i epileptičnim napadima. Dosta je lako dobiti dovoljno mangana kroz ishrani – ovaj hranjivi sastojak se nalazi u celim zrnima žitarica, orasima i semenkama – ali stručnjaci procenjuju da čak 37% populacije razvijenih zemalja ne dobija dnevni preporučeni unos putem ishrane. Jedan od glavnih razloga je što većina namirnica danas ne sadrži cela zrna žitarica već rafinisana koja daju samo polovinu količine mangana u odnosu na cela zrna.
Međutim, previše mangana u ishrani može dovesti do njegovog visokog nivoa u telesnim tkivima. Nenormalne koncentracije mangana u mozgu, posebno u bazalnim ganglijima, povezane su sa neurološkim poremećajima sličnim Parkinsonovoj bolesti. Povišen mangan takođe je povezan sa lošim kognitivnim performansama kod školske dece.
Kako deluje
Mangan može da pomogne kod sledećih stanja:
Osteoporoza
Mangan je jedan od nekoliko minerala koji se u organizmu nalaze u malim količinima (uključujući vanadijum i bor) koji su neophodni za zdravlje kostiju.
Ne postoje konkretni dokazi da mangan može da spreči osteoporozu, ali jedno istraživanje je otkrilo da je uzimanje kombinacije kalcijuma, cinka, bakra i mangana pomoglo da se smanji gubitak koštane mase u grupi žena u menopauzi. [1]
Svako može razviti osteoporozu, ali to je uobičajeno kod starijih žena. Čak polovina svih žena i četvrtina muškaraca starijih od 50 godina ima verovatnoću da dođe do slabih i lomiljivih kostiju usled osteoporoze.
Artritis
Osobe koje pate od artritisa imaju nizak nivo antioksidativnog enzima superoksid dismutaze (antioksidansa koji pomaže u zaštiti zglobova od oštećenja tokom upale).
Neki stručnjaci smatraju da teoretski mangan može povećati nivo antioksidativnog enzima superoksid, ali nema dokaza da pomaže u lečenju artritisa.
Nekoliko kliničkih studija kod osoba koje imaju reumatoidni artritis i osteoartritis ukazuju da mangan koji se uzima zajedno sa glukozaminom i hondroitinom može umanjiti bol. [2]
Druga istraživanja otkrila su da žene sa fibromijalgijom imaju niže nivoe kalcijuma, magnezijuma, gvožđa i mangana u vlaknima kose u odnosu na žene koje nemaju ovu bolest. [3]
Predmenstrualni sindrom (PMS)
U jednoj dobro osmišljenoj kliničkoj studiji, žene koje su svakog dana unosile 5,6 mg mangana putem svoje ishrane, imale su manje promene raspoloženja i grčeva u poređenju s grupom koja je unosila 1 mg mangana. Ovi rezultati ukazuju da ishrana bogata manganom može pomoći u smanjenju simptoma PMS-a. [4]
Drugo kliničko istraživanje pokazalo je da pacijenti sa PMS-om imaju značajno niže količine kalcijuma, hroma, bakra i mangana u krvi od onih bez PMS-a. [5]
Dijabetes
Određena istraživanja pokazuju da osobe sa dijabetesom imaju nizak nivo mangana u krvi. Ali istraživači ne znaju da li dijabetes uzrokuje pad nivoa ili da li nizak nivo mangana doprinosi razvoju dijabetesa. [6]
Jedno kliničko istraživanje pokazalo je da su dijabetičari koji su imali više nivoa mangana u krvi bili zaštićeniji od LDL-a odnosno lošeg holesterola od onih sa nižim nivoom mangana. [7]
Epilepsija
Nekoliko kliničkih studija ukazuje da osobe sa poremećajem epi napada imaju niži nivo mangana u krvi. Ali istraživači ne znaju da li napadi uzrokuju nizak nivo mangana ili da li nizak nivo mangana doprinosi nastanku napada. [8]
Izvori hrane
Bogati izvori hrane mangana uključuju orašaste plodove i semenke, pšenične klice i integralne žitarice (uključujući nerafinisane žitarice, heljdu, bulgur pšenicu i zob), mahunarke i ananas.
Dostupne forme
Mangan je dostupan u najrazličitijim oblicima, uključujući manganove soli (sulfat i glukonat) i helirani mangan (aspartat, pikolat, fumarat, malat, sukcinat, citrat i helirane aminokiseline).
Suplementi mangana mogu se naći u formi tableta ili kapsula, obično zajedno sa drugim vitaminima i mineralima u obliku multivitamina.
Kako ga uzimati
Suplementi i unos mangana kroz ishrani zajedno ne bi trebalo da pređu 10 miligrama dnevno zbog rizika od nuspojava i treba ih uzimati samo pod nadzorom lekara, to se posebno odnosi na decu.
Preporučene dnevne doze unosa [9] mangana su:
Deca
- novorođenčad 0 – 6 meseci: 0,003 mg
- odojčad 7 meseci – 1 godina: 0,6 mg
- deca 1 – 3 godine: 1,2 mg
- deca od 4 do 8 godina: 1,5 mg
- dečaci 9 – 13 godina: 1,9 mg
- dečaci 14 – 18 godina: 2,2 mg
- devojčice od 9 – 18 godina: 1,6 mg
Odrasli
- muškarci 19 i stariji: 2,3 mg
- žene starije od 19 godina: 1,8 mg
- trudnice: 2 mg
- dojilje: 2,6 mg
Trudnice i dojilje treba da izbegavaju unos mangana iznad gornje granice preporučenog unosa, osim pod nadzorom lekara.
Mere predostrožnosti
Zbog potencijalnih neželjenih reakcija i interakcije sa lekovima, dodatke ishrani bi trebalo uzimati isključivo pod nadzorom poznavaoca zdravstvene zaštite.
Količina mangana unesenog u toku jednog dana (iz hrane ili suplemenata) ne sme da pređe 10 miligrama zbog potencijala oštećenja nervnog sistema.
Kalcijum, fosfor i mangan blisko deluju u organizmu. Iz tog razloga, možda će biti potrebno više mangana ukoliko se uzima više kalcijuma i fosfora.
Mangan retko izaziva neželjene efekte ako se uzima oralno. Može biti toksičan za osobe koje redovno udišu manganove pare, kao što su industrijski radnici u čeličanima i rudnicima ili za osobe sa oštećenjem jetre, uključujući alkoholnu cirozu.
Simptomi uključuju gubitak apetita, glavobolje, grčeve u nogama, krutost mišića, drhtavicu, konvulzije, ekstremnu razdražljivost, nasilne radnje i halucinacije.
Toksičnost mangana je takođe primećena kod osoba koje su dobijale veoma velike količine intravenske ishrane (koja sadrži mangan) tokom dužeg perioda.
Moguće interakcije
U slučaju korišćenja nekih od sledećih lekova, suplementi mangana se ne smeju uzimati bez nadzora lekara. [10] [11]
Haloperidol i drugi antipsihotici. Postoji barem jedan klinički izveštaj o interakciji haloperidola i mangana koji je rezultirao halucinacijama i promenama u ponašanju kod osobe koja ima bolest jetre. Pored toga, neki stručnjaci veruju da lekovi za šizofreniju i druge oblike psihoze mogu pogoršati neželjene efekte suplemenata mangana. Ukoliko se uzimaju antipsihotički lekovi, ne sme se uzimati mangan bez prethodne konsultacije sa lekarom.
Reserpin. Reserpin, lek koji se koristi za lečenje visokog krvnog pritiska, može sniziti nivo mangana u organizmu.
Antacidi. Antacidi koji sadrže magnezijum mogu smanjiti apsorpciju mangana ako se uzimaju zajedno. Suplemente koji sadrže mangan treba uzimati najmanje 1 sat pre ili 2 sata nakon uzimanja antacida.
Laksativi. Laksativi koji sadrže magnezijum mogu smanjiti apsorpciju mangana ako se uzimaju zajedno. Preporuka je da se suplementi koji sadrže mangan uzimaju najmanje 1 sat pre ili 2 sata nakon uzimanja laksativa.
Tetraciklinski antibiotici. Ovi lekovi mogu smanjiti apsorpciju mangana ako se uzimaju zajedno. Preporuka je da se suplementi koji sadrže mangan najmanje 1 sat pre ili 2 sata nakon uzimanja ovih antibiotika.
Hinolonski antibiotici. Mangan može da spreči apsorpciju ovih lekova u telu.